Telekomunikacijski kabeli Izgrađeni su od materijala odabranih posebno za njihovu sposobnost nošenja signala s minimalnim gubitkom ili smetnji. Bakar, tradicionalni materijal za prijenos električnog signala, ima nizak otpor i vrlo je vodljiv, omogućavajući signalima da učinkovito putuju na kratke do srednje udaljenosti. Međutim, za aplikacije na daljinu sve se više preferiraju optički kabeli. Optički kabeli prenose podatke kao svjetlost impulsa kroz staklena ili plastična vlakna, koja nisu osjetljiva na električne smetnje. Ovaj materijal nudi nevjerojatno nisko prigušenje, omogućujući signalima da putuju tisućama kilometara uz minimalnu degradaciju. Nizak otpor i visoki prijenosnih kapaciteta ovih materijala kritični su za održavanje čvrstoće signala na dugim udaljenostima.
Kad se signali prenose na velike udaljenosti, oni prirodno doživljavaju prigušenje ili slabljenje signala, zbog otpornosti u kablovima. Za borbu protiv toga, signalni ponavljači ili pojačala koriste se u pravilnim intervalima duž staze prijenosa. Ponavljači rade primanjem oslabljenog signala, pojačavajući ga i ponovnim prelaskom. Optički sustavi koriste optička pojačala (poput erbijuma dopiranih vlaknastih pojačala) koja izravno pojačavaju svjetlosni signal bez pretvaranja u električni signal. To je posebno važno za optičke mreže vlakana na daljinu, poput onih koje se koriste u telekomunikacijskoj ili internetskoj infrastrukturi, kako bi se osiguralo da podaci dosegnu svoje odredište bez značajnog gubitka u kvaliteti.
Kabeli upletenih para, poput CAT5E, CAT6 i CAT7, obično se koriste u telekomunikacijskim i mrežnim aplikacijama. Uvijanje žičanih parova ključna je značajka dizajna koja pomaže u smanjenju elektromagnetskih smetnji (EMI) i prekrivanju (neželjeni prijenos signala između susjednih parova). U tim se kablovima dvije izolirane bakrene žice uvijaju jedna oko druge u spiralnom uzorku. Ova konfiguracija minimizira utjecaj vanjske buke i osigurava da su signali koji se prenose unutar kabela pouzdanije. Za duže udaljenosti, kabeli s višim kategorijama poput CAT6A i CAT7 koriste napredne tehnike uvijanja i zaštite za daljnje smanjenje smetnji, osiguravajući jasniji prijenos signala.
Oklopljeni kabeli dizajnirani su s dodatnim slojevima zaštite koji sprečavaju da vanjski elektromagnetski signali ometaju podatke koji se prenose. Za kabele na bazi bakra, to često uključuje upotrebu oklopljenja od folije ili pletenice koji okružuju iskrivljene parove. U oklopljenom upletenom paru (STP) i kablovima za uvrnuto-para (FTP), zaštita pomaže izoliranju unutarnjeg signala iz vanjske buke, poput obližnje električne opreme ili dalekovoda. Optički kabeli su prirodno imuni na EMI, jer prenose podatke putem svjetla, ali metalni štitnici se još uvijek ponekad koriste oko vlaknastih kablova u okruženjima s visokim interferencijama kako bi se zaštitila fizički integritet kabela i njegovih veza.
Suvremeni telekomunikacijski sustavi koriste napredne metode kodiranja kako bi osigurali integritet prijenosa podataka, posebno na velikim udaljenostima. Kodiranje signala koristi se za predstavljanje podataka u formatu koji smanjuje pogreške tijekom prijenosa, što je posebno važno u podatkovnim mrežama velike brzine. Kodovi otkrivanja i korekcije pogrešaka, kao što su kodovi Hamming ili Cyclic Revindancy Provjere (CRC), omogućuju sustavu da otkrije i ispravi pogreške uzrokovane bukom ili prigušivanjem. Na primjer, modulaciju amplitude impulsa (PAM) ili tehnike modulacije amplitude kvadratne amplitude (QAM) koriste se u bakrenim i vlaknastim optičkim mrežama kako bi se poboljšala učinkovitost prijenosa podataka na dugim udaljenostima kodiranjem više bita u svaki signalni impuls. Ove strategije kodiranja osiguravaju da čak i ako se dogodi neka degradacija signala, prijemnik i dalje može ispravno protumačiti podatke.
